U religioznom epu „Suze sina razmetnoga“, vidljiva je Gundulićeva barokna duhovnost. Kroz pregršt metafora, alegorija, hiperbola i končeta, stvara patetičnu fabulu o sinu- pokajniku koji se, osiromašen duhom i tijelom, iz tuđine vraća domu. Povratak mu je obilježen pokajničkim jadima i kajanjem. Po povratku, biva očišćen od svih grijeha te primljen u naručje oca kojega je napustio. U Skrušenju, trodijelne kompozicije, vidljiv je kršćanski svjetonazor koji slavi Boga i njegovu bezuvjetnu ljubav koja je sve spremna oprostiti. Gundulićev Osman, nastao je kao djelo koje se bavilo ondašnjim aktualnim temama- smrću sultana Osmana te bitkom kod Hoćima u kojoj su Turci poraženi od strane Poljaka. Pjesnik u svojem herojskom epu, početnim stihovima, osuđuje oholost, izaziva je na sukob. Kroz djelo se provodi priča o moći sveslavenstva koje je Poljake učinilo pobjednicima i osuđuje se „krivovjerstvo“ muslimana koje je rezultiralo smrću sultana Osmana. Sultan je izazvao prevrtljivo kolo sreće- nekada je bio vladar svijeta, a na koncu je ubijen od izdajničke ruke svoga roba.

Mačica je, u najznačajnijoj hrvatskoj melodrami „Dubravka“, opjevao svetu slobodu Dubrovačke republike. Okrunio ju je kao vrlinu koje svi trebaju biti željni. U opisivanju Dubrave, pjesnik se koristio arkadijskim elementima kojima je dočarao ljepotu i gizdavost nepokorene slobode. U epskim epizodama Miljenkova junaštva, Gundulić odobrava borbu za pravdu.

Konačnim raspletom radnje i alegorijom Miljenkova i Dubravkina vjenčanja, pjesnik je stvorio sretan završetak u kojemu je istaknuo kako je za trajnu slobodu potrebno slijediti, kako Božje, tako i svjetovne zakone morala.

                                             Dijana  Kovačević  2a